Poetikom i poetskim izričajem iskazati dobrotu, željeti dobro, učiniti dobro, doprinjeti da dobro dotakne srca onih koji će poželjeti pročitati pjesmu, znači služiti Bogu i bližnjemu u ljubavi i s ljubavlju. Poezija ima smisla samo ako je izričaj ljubavi i ako izvire iz samog središta našeg bića gdje prebiva Gospodin koji je Ljubav sama. Stihom ćemo izreći ono iskustveno, spoznajno, proživljeno i neproživljeno svjesno oživotvoreno riječju u stih. U svemu tome bitan je poticaj od koga dolazi i motiv zašto mi to sve činimo. Pjesme možemo pisati o sebi ali je potrebno odreći se sebe i svih oblika častoljublja i želja za osobnim promoviranjem. Poezija kao i svaka druga ljudska djelatnost ima smisla samo ako se time služi Bogu i bližnjemu i samo je u tom slučaju izričaj slobode duha Božjega u kojem je jedino i iz kojeg jedino izvire Božanska ljubav koja je jedina prava sloboda sve drugo je manje ili više ropstvo sebi ili svijetu oko sebe.