U kraljevstvo samoće , može li se stići
Čeznuti za bolom ko za dragim bićem
Milosrđem blagim hladnoj stijeni prići
Kruto surovo sad rađa se svanućem
Moja duša na dobošu razapeta struna
Glog povijen stari usamljeno drijema
Da dobuju do besvijesti nudim srca puna
Čak ni trula panja blizini nema
Kad se zgori u prah da se slije
U visine bezvremene nečujno se skriti
Pregršt vrela žara nježno lice mije
Snježnom perlom ljubavi Božji smiješak piti