U kraljevstvo samoće , može li se stići

Čeznuti za bolom ko za dragim bićem

Milosrđem blagim hladnoj stijeni prići

Kruto surovo sad rađa se svanućem

 

Moja duša na dobošu razapeta struna

Glog povijen stari usamljeno drijema

Da dobuju do besvijesti nudim srca puna

Čak ni trula panja  blizini nema

 

Kad se zgori u prah da se slije

U visine bezvremene nečujno se skriti

Pregršt vrela žara nježno lice mije

Snježnom perlom ljubavi Božji smiješak piti