Slika Križnog puta boli i patnje našega Spasitelja je primjer beskrajne ljubavi i Božanskog milosrđa. Svaka scena Križnog puta sja čistoćom i uzvišenošću Božjeg milosrđa. Otac nam se obznanio u Sinu koji je posvjedočio da je jedno s Ocem i Duhom Svetim. U boli i patnji ostavljen i napušten naš Spasitelj ne misli na sebe već na jadne grešnike i prihvaća sve grubosti svjetine, kojom je ovladao sotona, trpi pati i podnosi muku odgovarajući na mržnju ljubavlju, moli za svoje tlačitelje i za sve one koji su urlali „Raspni ga“. Sv. Faustini je rekao da se dao bičevati zbog grijeha nečistoće i da dok je visio na križu nije mislio na sebe već na jadne grešnike. Ljubav je ta koja je gorjela u srcu našega Spasitelja. Ljubav Svetog Trojstva je trijumfirala na križu jer se pokazala onakvom kakva jest beskrajna, bezuvjetna, bezrezervna, sveubohvatna, opća za sve pa i za one koji su joj se suprostavljali u najmonstruoznijoj mogućoj formi. Potaknuti od nečastivog koji se u onima kojima je ovladao pokazao onakav kakav jest u mržnji , beskrupoloznosti, sili, grubosti, laži. Zasljepljen mržnjom sotona je mislio da je pobijedio time što je po svojim slugama raspeo našeg Spasitelja. Raspeta Ljubav je najsramotniju smrt na križu preobrazio u najveličanstveniju pobjedu Ljubavi i dobrote u povijesti čovječanstva nad mržnjom i zlom. Gospodin nam je rekao u Svetom pismu da uzmemo svoj križ i da ga slijedimo. Budimo iskreni prema Bogi i prema sebi da li smo u našem konkretnom životu bili spremni uzeti svoj križ i slijediti svoga Spasitelja? U „Dnevniku“ Sv. Faustina nam govori o bolnoj patnji i preziru koje je proživljavao i koje proživljava Kralj milosrđa kao i o onima koji su spremni biti jedno sa svojim Gospodinom u patnji i preziru.

 

„ Kad sam došla na klanjanje odmah me obuze nutarnja sabranost i vidjela sam Isusa komu je skinuta njegova odjeća, svezana uz stup. Istodobno je započelo bičevanje, Vidjela sam četiri čovjeka koji su naizmjence bičevali Isusa. Pri pogledu na te boli zastade mi srce. Gospodin mi reče : Ja trpim još veću bol nego što je vidiš „ . Isus mi je dao spoznati za koje se grijehe dao bičevati  – to su grijesi nečistoće. O kako je bilo užasno Isusovo duhovno trpljenje za vrijeme Njegova bičevanja. Isus mi reče : „ Gledaj i vidi ljudski rod u sadašnjem stanju“  U istom trenutku ugledala sam strašne svari : Krvnici se udaljiše od Isusa a bičevanju pristupiše drugi, Uzeše bičeve i nemilosrdno udarahu po Gospodinu. Bili su to svećenici, redovnici , redovnice i najviši crkveni dostojanstvenici što me je jako čudilo , a k tome svjetovne osobe različitih starosti i različitih staleža. Svi iskališe svoj bijes na nedužnom Isusu. Kad sam to vidjela srce mi obuze borba sa smrću. Za vrijeme bičevanja od strane krvnika Isus je šutio i gledao u daljinu. Ali kad su ga bičevale gore spomenute duše Isus zatvori svoje oči , i otrže se tiho ali bolno jecanje iz Njegova srca. Gospodin mi je dao u pojedinostima spoznati kako je bila snažna zloća ovih nezahvalnih duša : „ Gledaj to su patnje koje su nadmašile moju smrt „ Tada zanijemiše moje usne i imala sam osjećaj da ću umrijeti. Istodobno sam osjećala da me nitko ne može utješiti ni izvući iz takvog stanja, samo Onaj koji me u njega uveo. Gospodin mi reče : Ja vidim veliku bol tvoga srca. Ono je donijelo izuzetno olakšanje Mojem srcu. Gledaj i tješi se. Tada ugledah Gospodina na križu. Kad je Isus neko vrijeme tako visio, vidjela sam gomilu razapetih duša , upravo tako kao i Isusa. Vidjela sam drugu i treću gomilu duša. Druga gomila nije bila pribijena na križ, ali duše su čvrsto držale križ u rukama. Treća gomila nije bila ni razapeta niti su duše držale križ u   rukama, nego su ga vukle za sobom i bile nezadovoljne. Isus mi reče : „ Vidiš li duše koje su slične meni u patnji i u preziru .One će mi biti slične i u proslavi. Te opet koje su mi manje slične uboli i u preziru , imat će manju sličnost sa mnom i u proslavi“. Većina razapetih duša bile su iz duhovnih staleža. Vidjela sam i meni poznate razapete duše i jako sam se radovala. Isus mi reče : „ Sutra za vrijeme razmatranja , razmišljat ćeš o tome što si danas vidjela „. I Isus odmah nestade mojim pogledima.  Dnevnik Sv. Faustine  str. 153. 154.

  1. Kralj milosrđa jasno je rekao da će oni koji su mu slični u patnji i preziru biti slični i u proslavi. Neka svatko sam prizna  kojoj od ove tri spomenute skupine u tekstu pripada. Da li smo slični našemu Spasitelju u patnji i preziru, da li bar čvrsto držimo svoj križ u rukama ili ga vučemo za sobom mrmljajući. Krenimo na križni put i slijedimo našeg Spasitelja kako bi nas bol i patnja na našemu križnome putu oplemenili, promjenili da postanemo duhovni da podložimo tijelo i tjelesno Duhu, da se oslobodimo od nas samih da umrtvimo sve tjelesne i duhovne požude, da prezremo mentalitet ovoga svijeta i sve oblike časti i vlasti kako bi sjedinjeni sa našim Spasiteljem u patnji i preziru postali jedno i u Božanskoj ljubavi.

I. Postaja – Isusa osuđuju na smrt

Svojima dođe a oni ga ne primiše već ga na smrt osudiše. Naš Spasitelj je prošao ovim svijetom čineći dobro liječeći, oslobađajući i navješćajući Evanđelje Božje a doživio je da je priveden, lažno optužen i osuđen na smrt. Što nam to govori ? Ako smo Kristovi, ako živimo Evanđelje iskreno i ne pravimo kompromis sa zlom , ljubimo Boga i bližnjega svim srcem svojim, svim umom svojim i svom dušom svojom ne očekujmo pljesak i pohvale već osudu pa čak i od naših najbližih. Svi koji žele istinski živjeti i ljubiti bit će suđeni i osuđeni i smetaće mnogima u sredini gdje se kreću i rade. Nek se pripreme da budu suđeni ali nek se ugledaju u našeg Spasitelja nek se ne brane. Prihvatimo osudu dopustimo onima koji to čine nek trijumfiraju u lažnoj osudi u grubosti u mržnji. Naš trijumf neka bude u Ljubavi. Ne sudimo kako ne bismo bili suđeni, čak ni one koji nam podmeću laži i osuđuju nas. Ako bude ljubavi u srcima našim uzdići ćemo se iznad osude ma od koga da dolazila. Praštat ćemo onima koji to čine i moliti Gospodina da im se smiluje.

 

II. Postaja – Isus na se prima križ

Isus prima križ, unaroč tome što je teret ogroman i težak, Gospodin ne uzmiče, niti se buni, već prigrlivši križ kreće na križni put noseći svoj križ. Postavimo sami sebi pitanje da li mi uzimamo svoj križ slobodnom voljom sa iskrenom željom da slijedimo Boga svoga na našemu križnome putu ? Nosimo li križ ili smo spremni i pri najmanjoj poteškoći  krivca tražiti u drugima i ne samo  to već bi i naše životne terete rado natovarili na druge da nose za nas, pa i nas same ako je ikako moguće i opet ne bi bili zadovoljni već bi kukumakali kako nam je teško i kako nas nitko ne razumije i ne saosjeća sa nama. Komformizam je zlo koje prlja dušu i suprostavlja se Duhu Božjemu u nama i koketira sa našom tjelesnošću da nas spriječi da tijelo podlažemo Duhu. Primimo na se životni križ koji dolazi u raznoraznim formama bolesti, patnje i boli, prezira okoline, nerazumijevanja pa i naših najmilijih, progonstva i gubitka doma, gubitka najmilijih, napuštenosti i nezahvalnosti onih kojima smo sve i to sa radošću dali i činili im dobro a za uzvrat dižu glas i deru se na nas. Ali znajmo kad nam je najteže da smo tada najbliži našemu Spasitelju koji zajedno sa nama trpi pati i pomaže nam da nosimo svoj križ da postanemo suotkupitelji i jedno sa Gospodinom u boli i patnji kako bi postali jedno u slavi.

 

III. Postaja – Isus pada prvi put pod križem

Pod težinom tereta Isus pada. Izmučeno tijelo našega Spasitelja palo je pod teretom križa. O ljubljeni Gospodine koji oganj ljubavi je gorio u Srcu tvome za sve nas. Kolika je žarka želja Gospodinova da nosi križ za sve nas, da nam donese spasenje da ispuni volju Očevu da se ljubavlju suprotstavi mržnji. Naš Spasitelj se diže i nastavlja dalje nositi svoj križ. Na našem životnom putu biti će situacija kada ćemo pasti pod teretom križa. Nekad se desi da teret postane tako težak da ne možemo dalje, posrćemo i padamo. Nekad je to zbog naših slabosti jer nismo još ovladali sobom, nismo se umrtvili, tjelesne nam požude iscrpe snagu, učine nas mlakima i padamo misleći da ne možemo dalje. Nekad je to kad nas svi napuste i ostave, ostanemo sami osjećamo se suvišnima i odbačenima. Nekad zbog naše navezanosti na vremenito kad nas prognaju i ostanemo bez ičega misleći tad gotovo je nemam više ništa propao sam totalno. Sav naš križni put je u stvari škola ljubavi jer mnoge križeve smo sami sebi natovarili i padamo pod njihovim teretom a potrebno nam je da se oslobodimo svega toga nepotrebnoga što je neizvodivo bez molitve i posta, ponavljm i posta da bi ponijeli  križ svjedočeći ljubav dok ga nosimo prihvaćajući bol, patnju i osudu sa ljubavlju unatoč svemu što će se dešavati na tom našem križnom putu. Tad ako i padnemo pod teretom križa okrijepit će nas Gospodin svojom ljubavlju dići ćemo se i nastaviti dalje.

 

IV. Postaja – Isus susreće svoju svoju svetu Majku

Bože mili koliko patnje i boli u Srcu našega Spasitelja i njegove Majke i koliko beskrajne Božanske ljubavi u i stom trenu zajedno, ljubav i patnja jedno, nerazdvojni. To je bilo bez riječi jer ljubav govori rječitije od svakog govora. Krv našeg Spasitelja otkupila nas je i oprala od grijeha cjelokupno ćovječanstvo  a suze i bol iz Srca naše Majke slijevale su se na tlo kao biseri i blagoslivljale Sina i sve one koji će slijediti njezina Sina kako bi prispijeli u Očev dom. Znala je Majka da će ljubav njezina Srca okrijepiti izmučeno i umorno tijelo Isusovo, da će ljubav ublažiti bol u Srcu njezina Sina. Kako je to svet i blagoslovljen trenutak pogled Isusa patnika i njegove Majke kojoj je mač boli probo Srce susreću se i ta ljubav nadilazi sve i iznad je svega i ne može se porediti niti sa jednim oblikom ljubavi jer u usporedbi sa tom ljubavi sve drugo je blijeda sjena. Koliko je djece koji nikad neće vidjeti oči svoje majke, nikad neće doživjeti ljubav svoje majke. Koliko je majki u staračkoim domovima napuštenih i ostavljenih od svoje djece. Koliko je malo ljubavi prema majkama od njihove djece danas. Kako su nam srca postala hladna, kako nam je potreban pogled ljubavi. Kamo mi to idemo i u što smo se pretvorili ?

 

V. Postaja – Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

Šimun Cirenac pomaže Spasitelju svijeta nositi križ. Teški teret križa iscrpio je snagu u izmučenom tijelu Otkupitelja svijeta. Da li je znao Šimun Cirenac koju je milost dobio da tim činom postaje prvi suotkupitelj u spasenju cjelokupnog čovječanstva? Milosnog li trenutka za Šimuna da pomogne Isusu kad je posrtao pod teretom križa. Da li mi prepoznajemo milost koja nam se nudi kad gledamo u našem konkretnom životu one kojima je teško i koji posrću pod teretom križa? Koliko je potrebitih oko nas, koliko je onih kojima je pomoć potrebna i ne mogu sami. Da li ih vidimo da li imamo sluha za njihove bolne uzdahe jer nemaju snage da nastave dalje? Ako ne zašto je to tako, što je to u nama da smo tako hladni i bešćutni sebični i bezosjećajni? Ista milost nudi se svima nama koju je dobio Šimun Cirenac jer pomažući umornima i napaćenjima, gladnima i žednima, ostavljenima i napuštenima, prezrenima i odbačenima, mučenim i tlačenim, lažno optuženima i osuđenima, izbačenim i prognanima pomažemo Isusu koji pati i trpi u svakome od njih i što god da učinimo njima Isusu smo učinili. Ako li ne učinimo Isusu nismo učinili. Starački domovi su puni napuštenih očeva i majki koje su njihovi sinovi i kćeri napustili i ni na kraj pameti im nije niti da ih posjete i time im pomognu nositi teški kriš njihove starosti nemoći i bolesti. To su oni koji su zajedno sa dragim Bogom darovali im život. Ako u svome srcu ne osjećaju poticaj da učine i najmanju gestu dobrote onima koji su ih rodili kako možemo očekivati da će imati i najmanjeg saosjećanja prema bilo kome drugome u bilo kojoj životnoj situaciji. Kojeg li licemjerstva, koje glume i glumatanja, koje hladnoće u srcima, koje sante leda u srcima ljudi. Glečeri se tope na polovima a led obuzima srca ljudi sve više. Hladna srca okovi vas stežu.

 

VI. Postaja – Veronika pruža Isusu rubac

Gledala je ta mlada djevojka znojem i krvlju obliveno lice Isusovo i saosjećala s njim jer joj je srce bilo čisto i bolna scena potresla je njezinu dušu. Ljubav u njezinu srcu je bila ta koja je potaknula da unatoč svim opasnostima načini iskorak, priđe Gospodinu i pruži mu rubac da obriše krvavi znoj sa čela. Snage da nosi teški križ nije imala ali je imala čisto srce puno saosjećanja i ljubavi. Nije kalkulirala što će se desiti jer postojala je sasvim realna opasnost da je vojnici probodu kopljem ili da je išibaju bičem. Kad je ljubav na djelu onda onaj koji je nosi u svome srcu ne misle na sebe i uopće ne razmišlja što će biti s njim. Ljubav je otrgnuće od sebe, ljubav je darivanje i izgaranje za drugoga, ljubav je služenje unatoč svim poteškoćama koje se mogu pojaviti. Možemo samo zamisliti kako je ta gesta čiste ljubavi ganula Srce našega Spasitelja da se jedna slabašna i krhka djevojka od tolike mase ljudi jedina odvažila prići mu i pružiti pomoć i kakva ju je slava dočekala u Nebu kad je surela svoga Gospodina u vječnoj radosti. Nisu nam potrebna velika grandiozna djela  potrebno nam je puno ljubavi u malim djelima. Veronikina gesta ljubavi svojom čistoćom Ganula je Srce Božje. Da li smo i mi spremni malim gestama ljubavi učiniti to isto u našem konkretnom životu i u našoj stvarnosti. Da li smo spremni da se darujemo ne kalkulirajući što će se desit i da li će to biti dobro za mene. Molimo za tu milost da budemo spremni saosjećati sa potrebitima i da se darujemo ne tražeći ništa za uzvrat već iz čistog čina ljubavi.

 

VII.   Postaja – Isus pada drugi put pod križem

Ogroman je i težak teret križa kojeg nosi naš Spasitelj. Mučenjem iscrpljeno tijelo posrće i drugi put pada pod težinom tereta križa. Možemo samo zamisliti kako je bila žarka želja našega Spasitelja da ispuni poslanje dobiveno od Oca. Žarka ljubav u Srcu našega Spasitelja krijepila je napaćeno tijelo Isusovo i dala mu snage da se i drugi put digne i nastavi dalje nositi križ. Pred čistoćom i silinom te i takve ljubavi Sotona je morao ustukniuti ali je i dalje rigao svoj bijes preko onih koji su pljuvali i urlali, opijeni mržnjom, izgubili zdrav razum i moć prosuđivanja. Ima li žara i odlučnosti da se i mi kad padnemo pod teretom križa dignemo i nastavimo nositi svoj križ? Ima li želje u srcima našim da ispunimo Božji plan sa nama? Ima li ljubavi u srcima našim koja će nas okrijepiti i dati nam snagu da nastavimo dalje. Treba nam žara u srcima našim jer ako smo mlaki teško ćemo nastaviti dalje i trebat će nam pomoć da se pridignemo. Potrebna nam je molitva i post da bi odoljeli napadima zloga koji kao ričući lav obigrava oko nas a osobito kad nam je najteže i kad padamo pod teretom križa. Trebamo podlagati tijelo Duhu kako bi postali ljudi Duha i kako bi se po Duhu koji je u samom središtu našeg bića izlila Sila Duha Svetoga i okrijepila naše tijelo i dobili snagu da nastavimo dalje nositi svoj križ. Potrebno je da živimo svoj sakramentalni život, da molimo i postimo da bi očistili svoja srca i postali žarki Kristovi sljedbenici. Da slijedimo Boga svoga noseći svoj križ i kada padnemo pod teretom križa da se okrepljeni ljubavlju dignemo i poput našeg Spasitelja nastavimo dalje.

 

VIII. Postaja – Isus tješi jeruzalemske žene

Mnoštvo jeruzalemskih žena je išlo za Isusom koje su plakale i naricale za njim. Naš Spasitelj ih savjetuje da ne plaču nad njim već nad djecom svojom. Gospodin vidi jasno sve posljedice ovakvoga ponašanja onih koji su odlučili da ga razapnu. Vidi svu bol i tragiku nad budućim pokoljenjima i govori o teškim vremenima koja će doći i o grozotama koje će se dešavati i ništa neće moći zaustaviti tu grozotu pustoši jer su odlučivši da razapnu Spasitelja izgubili milosni spasonosni kontakt s Bogom. Dolazi vrijeme kada će mnoge majke iz najvećeg dijela evropslih zemalja ali i iz drugih dijelova svijeta zaplakati nad svojom djecom jer će se naći u bezizlaznoj životnoj opasnosti a pomoći im neće moći. Svoju djecu ne odgajaju u vjeri, niti misle na Boga niti se Bogu mole i žive kao da Boga nema. Što smo posijali to ćemo i požeti. Kad krene grozota pustoši siti i samodopadni Evropljni kojima i križ na zidu smeta zaplakat će nad svojom djecom i željet će im pomoći samo neće znati kako. Na osnovu onoga kako žive i kako se ponašaju može se slobodno zaključiti da u njihovom životu nema mjesta za Boga i to je njihov slobodan izbor ali samo što će morati snositi sve bolne posljedice tog i takvog razvratnog života i da ne bude kasno sa vapajima pomozi nam Bože. Dok su mogli pomiriti se sa Bogom nisu htijeli a kad budu htijeli neznam da li će moći?

 

IX. Postaja – Isus pada treći put pod križem

Mukotrpan bolan i iscrpljujući je križni put. Spasitelj naš je preuzeo na se grijehe sveg svijeta. I treći put Isus pada pod teretom križa. Siguran sam da se naš Spasitelj molio Ocu za snagu da se pridigne i nastavi dalje. Pratila ga je Majka sa svojim molitvama i ljubavlju. I treći put Gospodin se diže i nastavlja dalje nositi križ. Ljubav pobjeđuje mržnju i ljubav je na djelu. Ljubav daje snagu i krijepi izmučeno tijelo našeg Spasitelja da može nastaviti dalje. Kako nam je potrebno da kad posrćemo i padamo pod teretom križa zavapimo Bogu da nam pomogne, Majci da nas zagovara da smognemo snage da nastavimo dalje. Da upremo pogled put Neba da molimo da Gospodin dahne Duha Svetoga u srca naša da žar ljubavi Božje prožme naše biće. Znajmo da kad nam je najteže i kad boli i duša i tjelo i kad nemamo snage, umorni smo i iscrpljeni tad nam je Gospodin najbliže, tad smo mu najsličniji, tad mu se utječimo žarko u vjeri i ljubavi, predajmo svu našu nadu volji Božjoj i budimo sigurni da će Bog izvesti na dobro sve onima koji ga ljube. Pomozimo onima koji padaju pod teretom križa plačimo sa zaplakanima, saosjećamo sa onima kojima je teško, djelimo bol sa onima koje boli, hrabrimo uplašene, povijajmo rane ranjenima, pohodimo bolesne i zatočene,molimo i postimo za one koji nisu upoznali ljubav Gospodina Isusa Krista. Budimo svima sve da pošto poto svi se spasimo.

 

X. Postaja – Isusa svlače

Bože naš Kralju milosrđa kako je beskrajna tvoja ljubav prema svima nama.Na sve si pristao krvavi znoj oblijevao je tvoje lice, svezan si i bičevan i što sve sotona nije učinio po onima koje je opsjeo da te spriječi u naumu da pomiriš Boga i čovjeka. Svemogući Bog je dopustio da bude skinut gol i osramoćen i dopustio je sva ta monstruozna djela mržnje jer se pokazao onakvim kakav jest u krotkosti i poniznosti, blagosti i nježnosti da ga vode kao jaganjca na klanje. U ljubavi i Božanskom milosrđu za sve. Naš Bog se u toj svirepoj, bešćutnoj, groznoj situaciji ne brani, on to dopušta i sotona je pred takvom ljubavi nemoćan uz sav privid sile i moći grubosti i surovosti pobjeđena je mržnja ljubavlju koja je gorjela u Srcu našega Spasitelja. Što je sve Gospodin podnio iz beskrajne ljubavi za sve nas i prema svima nama, jesmo li toga svjesni i razmatramo li mi muku Kristovu kao neizmjernu ljubav Kralja milosrđa prema svima nama? Zapitajmo se što smo mi spremni učiniti za Boga i čovjeka? Kako mi reagiramo ako nam samo nešto nije po volji i da li smo spremni potrpjeti nepravde, laži i grubosti u našem konkretnom životu? Da li smo spremni suobličiti se sa Gospodinom u raznoraznim našim teškim životnim situacijama i posvjedočiti da smo Kristovi unatoč svemu što nam se događa. Da li smo spremni prihvatiti grubosti pa čak i najbližih i potrpjeti zajedno s Gospodinom i biti svijetlo u tami ovoga svijeta.

 

XI. Postaja – Isusa pribijaju na križ

Kralju milosrđa nespoznatljiva je tvoja ljubav i nadilazi hladni ljudski racionalizam. Gospodin koji je prošao ovim svijetom čineći dobro navješćajući Evavđelje, liječeći i oslobađajući doživio je da bude pribijen na križ. U beskrajnoj  duševnoj i tjelesnoj boli Gospodin svjedoči ljubav Oca Nebeskoga, svjedoči da je s Ocem jedno i da je naš Bog ljubav. Kako je bilo Ocu Nebeskome gledati kako razapinju Sina, koliko nas ljubi kad je dao Sina razapeti za nas i kolika je ta neizmjerna bol neizmjerna je i ljubav u Srcu i Oca i Sina. Na križu je trijumfirala  ljubav Svetoga Trojstva u svom veličanstvenom sjaju i ljepoti. Sotona destruktivan kakav je iako perfidan i lukav zasljepljen mržnjom umišlja da je pobjedio time što je uspio preko slugu svojih razapeti Isusa. Ljubav u Srcu našega Spasitelja nadilazi bol i patnju uzdiže se iznad svega vremenitog, slobodna od svega čista, sjajna, bezuvjetna. Sveta ljubav Trojstvenoga Boga izlijevala se iz Srca Raspete Ljubavi spajala Nebo i zemlju i otvarao se put za pomirbu Boga i čovjeka. Na križu su patnja i ljubav jedno nerazdvojni to je cijena otkupljenja, ne srebrom i zlatom već krvlju Jaganjca Božjega Isusa Krista smo otkupljeni. Na križu je Božanska ljubav procvala u svoj svojoj ljepoti i čistoći. Isus upućuje vapaj Ocu da se smiluje onima što ga razapeše. Božja ljubav se obznanjuje svijetu u svoj svojoj dobroti, plemenitosti i uzvišenosti. Zli može bjesniti okolo pa i ubiti tijelo ali Duhu gdje sja i prebiva Božanska ljubav Trojedinog Boga on prići ne može i on je tu bespomoćan i nemoćan. Da li smo spremni da se sjedinimo sa Isusom na križu da naše duše vise na križu tjekom našega života kako je to pokazao Gospodin Sv. Faustini i da budemo jedno sa Isusom u boli kako bi bili jedno u slavi? Da li smo spremni da molimo za naše progonitelje i one koji nam čine nažao, ima li ljubavi u našim srcima i jesmo li se zaljubili u patnju jer samo ako znamo patiti i trpjeti znamo i voljeti i na to pitanje može svatko od nas sam odgovoriti i dobiti precizan odgovor?

 

XII. Postaja – Isus umire na križu

Otac predaje Isusu spasenje svijeta i time Isus uranja u potpunu samoću na križu. Ostavljen i napušten u beskrajnoj duševnoj i tjelesnoj boli ali i neizmjernoj ljubavi u Srcu za sve pa i za one koji ga razapeše. U srcu Kralja milosrđa u dubokoj napuštenosti i ostavljenosti procvjetala je ljubav u svoj svojoj ljepoti,  svijetlu i sjaju Božanskoga milosrđa. Otac Nebeski u potpunom povjerenju predaje spasenje svijeta u Isusove ruke a Isus se u potpunom predanju  predaje volji Očevoj. Neizmjerno povjerenje Očevo u Sina i neizmjerno predanje Sina Ocu. Teški su to trenutci napuštenosti i duboke samoće. Gospodin Sv. Faustini govori o tome da u tri sata zazivamo Božansko milosrđe cijelome svijetu i da razmatramo njegovu najdublju napuštenost na križu i da je to trenutak velike milosti za cjelokupno čovječanstvo. Božansko milosrđe koje je kako je rekao Gospodin Sv. Faustini najuzvišenije je Božje svojstvo. Rođeno je na križu u boli, patnji i najdubljoj osamljenosti. Koliko je plemenitost i čistoća Božanskog milosrđa iznad svakog racionalizma i mogućnosti našeg razuma da dokučimo i spoznamo ono što je toliko iznad naših umnih sposobnosti. Koliko je ta ljubav uzvišena i čista i koliko nadilazi sve ono što možemo i zamisliti o Bogu i Božjoj dobroti. Poklonimo se Gospodinu Kralju milosrđa i izrecimo predanje  „Isuse ja se ufam u tebe“. Pobjedivši ljubavlju mržnju, posvjedočivši ljubav Svetoga Trojstva Isus predaje svoj duh Ocu. Otvoren je put svima nama u Očev dom jer pomirio je Jaganjac Božji Boga i čovjeka svojom Svetom Ljubavlju na križu u boli i patnji spasio cijelo čovječanstvo. Iz kopljem probodenog boka poteći će krv i voda i svijetlo Božanskog milosrđa obasjat će cjelokupno ćovječanstvo i po Božanskom milosrđu koje je najplemenitiji plod Božje ljubavi spasit će se svi oni koji prihvate Isusa za svoga Spasitelja. Svi oni kako je rekao Gospodin Sv. Faustini koji ne budu htijeli ući kroz vrata Božanskog milosrđa morat će kroz vrata Gospodinove pravednosti.

 

XIII. Postaja – Isusa skidaju sa križa

Isusovo tijelo sa križa skinuo je Josip iz Arimateje. Kako je bilo Majci primiti u ruke tijelo Sina Svoga. Kako je boljela rana u srcu probodenim mačem boli. Marija Majka našega Spasitelja sjedinila se sa svojim Sinom u boli, patji i ljubavi. Cjelivala je rane Isusove moleći za milost svima i svemu. Koliko je boli u Srcu Oca na Nebu i Srcu Majke Marije dok u svome naručju drži beživotno tijelo Isusovo ali u istom trenutku unatoč boli ljubav nadilazi bol i uzdiže se u svoj svojoj veličanstvenoj plemenitosti i dobroti. Marija Majka je bila potpuno svijesna da Isus ide Ocu i da je na tom Križom putu bol neizbježna jer Isus u sukobu svijetla i tame svjedoči Očevu ljubav i dobrotu i kad se na isukani mač ne odgovara isukivanjem mača patnja i bol su neizbježni to neminovno znači da će Gospodin koji ustrajava u nenasilju i u ljubavi unatoč svemu, biti odveden kao jaganjac na klanje. Sve je to Majka znala i pratila ga svojim molitvama i ljubavlju u svome Srcu. Majka je neizmjerno patila jer je neizmjerno voljela ali je poput Sina svoga u potpunosti prihvatila volju Božju i ona se u potpunosti predaje Bogu sa istim iskrenim predanjem kao i kad je prihvatila Gabrijelovo navještenje „Neka mi bude po riječi tvojoj“. Marija je apsolutno vjerovala nadala se i ljubila. Bezgrešna i čista Marija je svojom sviješću potpuno u Bogu iako joj bol probada Srce ona vjeruje i nada se da Isus ide Ocu i da je živ. Njoj je to potpuno jasno jer je apsolutno voljela i po ljubavi je kristalno i jasno spoznala istinu i Božanski plan spasenja cjelokupnog čovječanstva. Znala je Majka da Isus otvara put i pripravlja mjesto u Očevu domu onima koji će uzeti svoj križ i slijediti Boga svoga. Dao nam dragi Bog da poput Marije vjerujemo i prihvatimo volju Božju.

 

XIV. Postaja – Isusa polažu u grob

Isusovo tijelo povijeno u povoje položiše u grob. Tišina, nema više razjarene mase koja urla i viče „Raspi ga“, nema ni apostola koji se razbježaše. Samo grob u koji je položeno tijelo Isusovo i navaljen teški kamen na ulazu u grob. Vjerojatno da nitko osim Marije Majke našega Spasitelja nije u tom trenutku shvaćao što se desilo i zašto se to tako moralo dogoditi. Mnogi su se pitali poput one dvojice učenika na putu u Emaus : „A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela“. Nisu se mogli pomiriti sa činjenicom da se Isus dao razapeti a vjerovali su da je Sin Božji. To da bi Sin Božji dozvolio da bude razapet i ubijen na križu mnogima je bilo nepojmljivo. Isus je svojom mukom i trpljenjem na križu pokazao svima nama kako se preko križa ulazi u slavu Božju i kako nam je trpjeti ako želimo da budemo jedno sa Bogom našim u patnji i u slavi. Nema drugoga puta ako se želimo sjediniti sa Gospodinom u ljubavi osim puta križa u boli i patnji uzdići se iznad svega vremenitog, prezreti sve ispraznosti ovoga svijeta, umrtviti sve požude tijelesne i duhovne i zaploviti nepreglednim prostorima Božanske ljubavi, slobodni od svega i od sebe samih biti slobodni u jedinoj istinskoj slobodi to jest biti jedno sa Kristom u Božanskoj ljubavi.

 

XV. Postaja – Isusovo uskrsnuće

Ono što ljudsko oko vidjelo nije niti uho čulo i srce doživjelo Pripravlja Bog onima koji ga ljube. Spasitelj naš pobijedio je smrt i uskrsnuo od od mrtvih. Po uskrsnuću Gospodinovu svima nam je darovan život vječni. Bez smrti na križu gdje je trijumfiralo Sveto Trojstvo i poražen sotona, i uskrsnuća Gospodina u slavi spasa nam ne bi bilo svi bi smo propali. Kralj milosrđa nam je darovao život vječni u Nebeskoj slavi koja toliko nadilazi sva naša poimanja i racionalne pretpostavke kakva bi mogla biti. Grob je prazan Isus je uskrsnuo, smrt je pobjeđena ona više nema konačnu riječ, slomljen je njezin žalac. Darovan nam je život vječni. Jeste li svijesni braćo i sestre što smo dobili kao dar. Vječna radost bez suza i boli, bolesti i patnje, vječno u ljubavi sa Gospodinom našim Isusom Kristom i po Srcu Kristovu vječno sa Ocem našim Nebeskim i Duhom Svetim u ljubavi. Vječno sa našim najmilijima u zahvali i hvali Bogu našemu na svemu što je učinio za nas i što nam je dao. Vječnoj zahvali Kralju milosrđa na Božanskom milosrđu koje daruje svima i spremnosti da oprosti svima pa i najvećim grešnicima samo ako se pokaju i prihvate Isusa za svoga Spasitelja. Gospodin je Sv. Faustini objavio želju da se moli devetnica krunice Božanskome milosrđu. Da se počne moliti na Veliki petak i da se završi sedam dana poslije Uskrsa sa slavljem blagdana Božanskog milosrđa. Odazovimo se pozivu Gospodinovu molimo krunicu Božanskoga milosrđa, slavimo Uskrs i u tom slavlju pripremajmo se za slavlje i svetkovinu blagdana Božanskoga milosrđa je to je Gospodinova želja jer nam preko Sv. Faustine poručuje da čovječanstvu nudi posljednje sidro spasa a to je svetkovina blagdana Božanskoga milosrđa.

Neka je vječna slava i hvala Trojedinom Bogu Ocu Sinu i Duhu Svetomu, Svetoj Majci Crkvi katoličkoj, našoj dragoj Majci Mariji, svetima na Nebu, svim arkanđelima i anđelima u sve vijeke vijekova. Amen.