Ova knjiga je nastala i to svjedočim javno pred Bogom i ljudima ne zato što sam ja to želio već prvenstveno što je to bila volja Božja. Poticaj da pišem knjigu dolazio je zadnjih par godina ali sam to u svojoj svijesti glatko odbijao, pravdajući se u sebi i obrazlažući koga bi još moglo zanimati ono što bih ja napisao. Pjesme sam istina pisao za vrijeme rata i to je bio izlaz, u tom momentu, iz bešćutne i surove ratne stvarnosti. Ali priznajem da sam ako se i mogu nazvati pjesnikom polu pismeni pjesnik. I nije mi uopće važno da li će pjesma ili tekst biti stilski i gramatički besprijekoran. Meni je jedino važno da to činim sa ljubavlju , iskreno, bez glume i glumatanja, bez ikakve želje za osobnim probitkom. Bog mi je svjedok da govorim istinu. Tekstovi mojih pjesama ostavljeni po strani stari i dvadeset godina a ni na kraj pameti mi nije bilo, sve do sada, da ih ponudim nekoj izdavačkoj kući. Kako je volio reći veliki književnik Danilo Kiš „Samo lud čovjek može pisati knjige koje nitko neće čitati“. Da je bilo po meni moje pjesme se ne bi čitale i ne bih se bavio pisanjem knjige ali očito da Dragi Bog tražio od nas da se otrgnemo od sebe samih, da se oslobodimo svakog oblika ropstva pa i robovanja svojoj volji i samovolji. Na blagdan Sv. Male Terezije , rano ujutro, meni je bilo potpuno jasno da trebam početi pisati knjigu. Tu spoznaju je pratilo sjedinjenje s Gospodinom u ljubavi gdje sam prolijevao suze nad svojom bijedom, svjestan koliko sam prljav i nedostojan te neizmjerne ljubavi koja prožima moju svijest i gori u mome srcu. I bilo mi je potpuno jasno ako ljubim Boga svoga i ako mu želim služiti trebam prihvatiti Božju volju i slijediti nadahnuće od Duha Božjega izrečeno ne u prenesenoj formi pa da trebam odgonetnuti što bi to moglo biti več potvrđeno sjedinjenjem s Gospodinom u Božanskoj ljubavi. Još jedno izvjesno vrijeme borio sam se sa svojom tvrdovratošću i sporošću srca da bih ipak poslije izvjesnog vremena počeo opet pisati pjesme a nemalo zatim pisati i knjigu. Knjiga govori o duhovnom odrastanju i duhovnom sazrijevanju. Bavi se isključivo nutrinom, kroz jedan autobiografski pristup, koji je samo okvir,da bi se govorilo o duši o nutrini o onome što se proživljava u dubini bića. Rekao bih da je riječ o školi ljubavi koju prolazimo i svakoga Gospodin vodi na jedinstven i orginalan način ali ima puno toga zajedničkoga što moramo proći ako želimo da se sjedinimo u Božanskoj ljubavi sa Gospodinom našim Isusom Kristom.

Koliko je samo strpljiv Bog naš sa nama i kako nas prati na našem životnom putu i brižniji je od svake majke. Zove nas sebi i daruje nam se u ljubavi. Knjiga govori o mome susretu s Gospodinom na križu u ljubavi i kako je taj susret potpuno promjenio moj dotadašnji način života. Sve što mi je do tada bilo važno postalo je bezvrijedno i isprazno i ništa više nije bilo isto. Jedino mi je bilo važno kako Bogu svome služiti i prihvaćati volju Božju u svome životu.

 

Analizom odnosa duševnih moći : razum , pamćenje , volja i tri bogoslovne kreposti : vjera , ufaje , ljubav nastojao sam naglasiti kako je jako važno da podlažemo tijelo duhu da bi živjeli po duhu a ne po tijelu. I dok ne naučimo lekciju umiranja sebi , pobijedimo sve tjelesne i duhovne požude, prezremo mentalitet ovoga svijeta kao i sve oblike časati i vlasti i ne zaplovimo nepreglednim prostorima duha nećemo se sjediniti s Gospodinom u Božanskoj ljubavi gdje je jedina prava sloboda sve ostalo je manje ili više ropstvo.

 

Na svome duhovnome putu upoznao sam da je pobožnost prema Presvetoj Djevici Mariji najsigurniji put do Isusa a siguran sam i Bogu najdraži ako to činimo iskreno i s ljubavlju. Odlaskom u Međugorje moje predanje Majci Mariji postalo je još iskrenije i potpunije. Mislim da mi Hrvati nismo svjesni koju smo milost dobili i mi i cijeli svijet dolaskom Kraljice mira u Međugorje. Vrijeme će pokazati da je Gospino ukazanje u Međugorju usko i direktno vezano za Božansko milosrđe i Božji plan spasenja cjelokupnog čovječanstva u ovom posljednjem od posljednjih vremena. U knjizi govorim o mom dubokom rekao bih čisto duhovnom doživljaju Božanske ljubavi u Međugorju i mom susretu s Gospodinom u ljubavi i spoznaji da je tijelo fra. Slavka Barbarića neraspadnuto kao jedan od vidljivih znakova autentičnosti Gospinih ukazanja u Međugorju. I na kraju kao kruna mog duhovnog sazrijevanja spoznaja koja potpuno potvrđuje sve ono što sam doživio u susretima s Gospodinom u ljubavi da je Božansko milosrđe najveće Božje svojstvo i da je Isus Krist Kralj milosrđa i da mu je stalo da se svi spasimo pa i najveći grešnici samo ako se pokaju i prihvate ga za svoga Spasitelja. U „Dnevniku“ Sv. Faustine Gospodin govori što će učiniti u posljednjim vremenima.

 

„PIŠI : PRIJE NEGO DOĐEM KAO PRAVEDNI SUDAC ŠIROKO OTVARAM VRATA MOJEG MILOSRĐA. TKO NE ŽELI UĆI KROZ VRATA MILOSRĐA, MORA KROZ VRATA MOJE PRAVEDNOSTI“. Dnevnik Sv. Faustine str. 318.

 

„Uprkos mojoj gorkoj muci propadaju duše. Dajem im posljednje sidro spasa. To je svetkovina Mojeg milosrđa. Ukoliko ne slave Moje milosrđe, propast će za vječnost. Tajnice mojeg milosrđa, piši objavljuj dušama Moje veliko milosrđe, jer je blizu strašni dan, dan Moje pravednosti“. Dnevnik Sv. Faustine str. 283.

 

Gospodin je rekao Sv. Faustini da devetnica krunice Božanskoga milolsrđa treba da počne na Veliki petak i da završi do nedjelje poslije Uskrsa kada treba da slavimo blagdan Božanskoga milosrđa i ovo je želja našeg Gospodina Isusa Krista. Ali u stvarnome životu tako se malo govori općenito o Božanskom milosrđu i tako malo širi pobožnost moljenja krunice Božanskog milosrđa a još daleko manje širi pobožnost svetkovine blagdana Božanskoga milosrđa. Katoličke radio postaje i ne spominju ovaj blagdan a kamoli da organiziraju moljenje devetnice krunice Božanskoga milosrđa i općenito da porade na širenju ove pobožnosti. Nažalost to je naša stvarnost. Tekstom u knjizi želio sam napraviti dublju analizu Božanskoga milosrđa i progovoriti o beskrajnom milosrđu i milosti koje nam nudi Gospodin jer mi je potpuno jasno da mnogi nisu upoznali Boga našega kao Kralja milosrđa.

 

„Danas sam vidjela razapetog Gospodina. Iz rane njegova Srca izlazili su biseri i drago kamenje. Vidjeh kako veliki broj duša sakuplja te darove, među njima jedna duša koja je najbliža Njegovu Srcu. Sabirala je vrlo obilato, ne samo za sebe nego i za druge, jer je ona poznavala vrijednost tih darova. Otkupitelj mi reče : „ To su blaga milosti koja se prelijevaju preko duša, ali ne znaju se svi koristiti Mojom velikodušnošću“.

 

Da drage sestre i braćo biseri milosti se prelijevaju preko duša jer ne znaju se svi koristiti velikodušnošću Kralja milosrđa. O biserima milosti koje nam daruje Kralj milosrđa i koje je obećao po Sv. Faustini dati svima koji ga prihvate za svoga Spasitelja i koji budu širili pobožnost, molili krunicu i slavili svetkovinu Božanskog milosrđa, progovorio sam na stranicama ove knjige. Svjestan sam ja svoje nemoći i bijede i ne mislim da ću ja uspjeti učiniti mnogo ali moćan je Gospodin u svome beskrajnom milosrđu. Iskreno se nadam da će se naći barem neka duša koja će čitajući knjigu biti dotaknuta nježnim blagim lahorom Božjeg milosrđa i da će kanuti topla suza iskrenog kajanja praćena iskrenom spremnošću činiti ono što želi naš Kralj milosrđa kličući u srcu „Isuse ja se ufam u tebe“.

 

Ukoliko želite dobiti svoj primjerak knjige Križ od suza kliknite na sljedeći link:

Križ od suza