Duhovi Rođendan naše Svete Majke Crkve katoličke. Veliki blagdan svih nas koji smo dio te iste Crkve jer svi mi smo živa Crkva hram smo Duha Svetoga koji prebiva u nama u samom središtu našeg bića u srcima našim. Sam Gospodin je govorio apostolima da je bolje da ode jer ako ne ode neće im poslati Duha Branitelja koji će im obznanjivati sve istine i poticati ih da čine ono što je u skladu sa voljom Božjom.

 

„ Obećanje Duha Svetoga“

„U posljednji, veliki dan blagdana Isus stade i povika:

„Ako je tko žedan, neka dođe k meni ! Neka pije koji vjeruje u mene !

Kao što reče pismo : Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe !“To reče o Duhu kojega su imali primiti oni što vjeruju u njega . Tada doista ne bijaše još došao Duh jer Isus nije bio proslavljen.“   Evanđelje po Ivanu 7. 37-39.

 

„Ako me ljubite, zapovjedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha istine, kojeg svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je .” Evanđelje po Ivanu 14. 15-17.

 

„Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh“  Evanđelje po Ivanu 14. 26.

 

„No kažem vam istinu : bolje je za vas da ja odem: jer ako ja ne odem, Branitelj neće doći k vama ; ako pak odem , poslat ću ga k vama. A kad on dođe, pokazat će svijetu što je grijeh, što li pravednost, a što osuda : grijeh je što ne vjeruju u mene ; pravednost što odlazim k Ocu i više me ne vidite; a osuda – što je knez ovoga svijeta osuđen. Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kad dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh : od mojega uzima i – navješćivat će vama.“

 

Na osnovu ovih par citata iz Evanđelja potpuno je jasno da bez Duha Svetoga ne možemo ništa učiniti ako želimo biti Gospodinovi i služiti Bogu i bližnjemu. Isus je jasno rekao ako ga ljubimo zapovjedi ćemo njegove čuvati i molit će Oca da nam pošalje Duha Branitelja da bude sa nama zauvjek, Duha istine kojega svijet ne može primiti i ne poznaje ga.

Gospodin je Sv. Tereziji Avilskoj rekao : „ Jao, kćeri, kako me malo njih uistinu ljubi! Jer da me ljube, ne bih im prikrivao svoje tajne“  Sv. Terezija Avilska  „ Moj život“ 40. poglavlje str. 236.

 

Da to je velika i bolna istina ne ljubimo istinski Boga svoga jer smo srca svoja zaprljali raznoraznim oblicima naših želja za čašću i vlašću i tjelesnih  zadovoljstava a tijelo i duh se suprostavljaju jedno drugome i velika je istina da ne možemo služiti dvojici gospodara. Ako dozvolimo da sve te požude ovladaju nama i porobe nas pa i ako to nije u formi debelih lanaca već sa tankim konopcem u konačnici je isto naša duša ne može da leti ka svome Gospodinu. Zarobljena je s tim da će se naravno tanki konop lakše prekinuti nego debeli lanci ali je ropstvo i jedno i drugo i nema slobode niti će je biti dok to ne učinimo. Toliko je toga što nam nudi svijet i mentalitet ovoga svijeta očima primamljivo a tijelu poželjno. To je otišlo u toliku krajnost da su i najbestidnije nastranosti postale normalne i ozakonjene u gotovo svim parlamentima svijeta. Danas je čovjek izgubio zdrav razum i moć rasuđivanja jer živi bez Boga i u teškome grijehu se nalazi najveći dio našega čovječanstva. Deklarativno mnogi će reći kako su vjernici premda u Evropi i takvih je sve manje i manje pa se čude što se to sa njima dešava i još kako će se čuditi kad vide što će se sve dešavati. Neka im je dragi Bog na pomoći. Kako oni ne žele Boga u svome životu a Gospodin poštuje slobodu izbora sad dok još uvijek mogu, ne žele se pomiriti sa Bogom a kad im se desi to što se ima desiti i kad budu u bezizlaznoj situaciji i kad se budu borili za goli život i kad budu željeli pomiriti se sa Bogom ne znam da li će moći? Da im se ne desi ono što je Gospodin rekao ženama jeruzalemskim dok su plakale za njim dok je nosio križ da ne plaču nad njim već nad djecom svojom pretskazujući im što se ima desiti. Kako tada tako i sada griješeći protiv Boga gubi se milosni kontakt sa Bogom i našim postupcima osuđujemo sami sebe i dovodimo u beizlaznu situaciju i toga bivamo svijesni tek tada kad ništa ne možemo promjeniti. Mogu suvremeni, učeni i mudri u ime prava i sloboda činiti raznorazne perverzije i nastranosti i to opravdavati demokracijskim i civilizacijskim napretkom ali će morati snositi sve konzekvence takvog svog ponašanja. Neka im se dragi Bog smiluje i milosrdan neka im bude.

 

Ova kratka ekskurzija imala je dijagnostički cilj da bi se progovorilo o stanju duha u današnjem svijetu i kratko uzročno posljedično obrazloženje zašto je to tako. Za sve naše životne situacije i ponašanja u našem konkretnom životu možemo naći odgovor u Svetome Pismu. Za sve one koji hule na Boga otvoreno, bestidno i protive se Bogu uznoseći se u svojoj oholosti i samodopadnoj aroganciji kao i za one koji su još opasniji i koji su jaganjci u vučjoj koži, kojima su puna usta ljubavi i Gospodine, Gospodine i infiltrirali su se u sve strukture društva a podmeću klipove i onemogućavaju evangelizaciju onima koji to čine iskreno i sa ljubavlju i ne prave nikakve kompromise sa nečastivim radi osobnog probitka, mislim da vrijedi slijedeći Svetopisamski tekst:

„Iz obilja srca usta govore“

„Ili uzmite : dobro stablo i plod mu je dobar. Ili uzmite trulo stablo i plod mu je truo. Ta po plodu se stablo poznaje. Leglo gujinje ! Kako možete govoriti dobro kad ste opaki. Ta iz obilja srca usta govore! Dobar čovjek iz riznice dobre vadi dobro, a zao čovjek iz riznice zle vadi zlo. A kažem vam: za svaku bezrazložnu riječ koju ljudi reknu dat će račun na Dan sudnji. Doista tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi“.  Evanđelje po Mateju 12. 33.-37.

Iz konkretnih primjera naših riječi i dijela u našem svakodnevnom životu mi svjedočimo o tome da li smo truli ili smo zdravi. Kako je moguće da jednom kršćaninu smeta kad karizmatici slave kliču i hvale Gospodina, zazivaju Duha Svetoga i mole se da siđe Oganj Duha Svetoga i svako srce ražari plamenom Božanske Ljubavi? U istom Duhu smo kršteni i krizmani i istog Duha nam Gospodin daruje ali ne prihvatamo tu milost svi otvorena srca već je mnogo onih koji se direktno i grubo suprostavljaju Božjoj volji i čine sve da se onemogući djelovanje i poslanje onih koji žele biti  nanovo rođeni odozgor u Sili Duha Svetoga. Velika je zloća tih i takvih i trula su ta stabla ma što god oni mislili o sebi u svojoj samodopadnosti i ispraznom racionalizmu. Potrebno je prikazivati postove i molitve Gospodinu za njihov spas jer nisu svjesni da su u potpunoj tami i da je nečastivi zavladao njihovim umom i ne bih im bio u koži ako se ne pokaju i zavape Gospodinu da im oprosti, jer griješe protiv Duha Svetoga a dobro nam je poznato što je rekao Gospodin što će se desiti onome koji sagriješi protiv Duha Svetoga.

Svima nam je potrebno da se nanovo rodimo odozgor.

 

                 “ OBJAVA OTAJSTVA DUHA”

“Razgovor s Nikodemom”

„ Bijaše među farizejima čovjek imenom Nikodem , ugledan Židov. On dođe  obnoć i reče mu: „ Rabi  znam da si od Boga došao kao učitelj jer nitko ne može činiti znamenja kakva ti činiš ako Bog nije s njime „ . Odgovori mu Isus . „ Zaista, zaista , kažem ti : tko se ne rodi nanovo , odozgor , ne može vidjeti Kraljevstva Božjega  „ ! Kaže mu Nikodem : „ Kako se čovjek može roditi kad je star ? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se „ ? Odgovori Isus :  „ Zaista, zaista , kažem ti : ako se tko ne rodi iz vode i Duha ne može ući u Kraljevstvo Božje . Što je od tijela rođeno ,tijelo je i što je od Duha rođeno ,duh je. Ne čudi se što ti rekoh :  „ Treba da se rodite nanovo odozgor. Vjetar puše gdje hoće , čuješ mu šum a ne znaš odakle dolazi i kamo ide, Tako je sa svakim koji je rođen od duha. ”  Evanđelje po Ivanu 3. 1- 8.

Gospodin je Nikodemu jasno rekao što je potrebno i tko se ne rodi iz vode i Duha ne može ući u Kraljevstvo Božje. Nikodem nije razumio a mislim da ne razumiju ni mnogi kršćani a osobito racionalisti i svi oni koji se protive nanovo rođenju odozgor i Obnovi u Duhu Svetome. Mnogi članovi Karizmatskog pokreta su primili Izljev Duha Svetoga ali to još uvijek u najvećem broju slučajeva nije rođenje nanovo odozgor. Znam osobno mnoge karizmatike koji su primili Izljev Duha Svetoga ali se nisu nanovo rodili odozgor i još su uvijek tjelesni i ne žive po Duhu i nisu još doživjeli susret s Gospodinom u Božanskoj ljubavi. Što je to Gospodin mislio pod tim kad je rekao da se trebamo nanovo roditi odozgor?  Rođenje nanovo odozgor je susret i sjedinjenje s Gospodinom u Božanskoj Ljubavi i taj susret je isključivo Duhovan susret i do njega dolazi milošću Božjom ona duša koja živi po duhu a ne po tijelu i koja je naučila lekciju otrgnuća od tjelesnih i duhovnih požuda, koja je prezrela mentalitet ovoga svijeta i ne teži za čašću i vlašću, koja nosi svoj križ strpljivo i slijedi svoga Gospodina po uskoj stazi i koja je jedno sa svojim Gospodinom u patnji i preziru kako bi bila jedno i u proslavi. Duša nanovo rođena odozgor nije od ovoga svijeta niti drži mnogo do toga što drugi govore i misle o njoj i jedino joj je važno da služi Bogu i bližnjemu u ljubavi i s ljubavlju. Gospodin je rekao Sv. Tereziji kako je malo onih koji ga istinski ljube pa iz toga proizilazi logičan zaključak da je i malo onih koji su se nanovo rodili odozgor jer to rođenje se neće dogoditi dok ne uzljubimo križ i naučimo patiti i trpjeti i u tome biti zajedno s Gospodinom kako bi naučili ljubiti i već ovdje na zemlji doživljavali predokus neba sjedinjujući se sa Isusom u Božanskoj ljubavi. Dok god živimo po tijelu i dok smo u ropstvu tjelesnih i duhovnih požuda ne možemo se roditi nanovo odozgor i tu lekciju ako ne naučimo ovdje dok smo na proputovanjiu na zemlji morat ćemo u čistilištu u velikim mukama i patnjama pročišćenja naše duše. Dok smo još na zemlji i dok još možemo sami sebi pomoći molimo i postimo da se pročistimo i nanovo rodimo odozgor, kad odemo na nebo nećemo moći više ništa učiniti za sebe i gore će biti puno bolnije i mnogo teže.

Što sve mi sami možemo učiniti da se rodimo nanovo odozgor? Potrebno je umirati sebi i svijetu i mrtviti se u svemu, podlažući tijelo duhu što nije i neće biti nimalo lako jer će to pratiti neizostavno tjelesna i duševna bol kao manifestacija pročišćenja naše duše. Ono što je najvažnije za nas kad krenemo putem molitve i putem podlaganja tijela duhu da bol i patnju koje će neizostavno to pratiri prihvatimo strpljivo i potvrdimo spremnost da uzmemo svoj križ i slijedimo Boga svoga. Jako je važno da sve to prati naša redovna molitva i sakramentalan život a pored toga i neizostavno post jer bez molitve ali isto tako i bez posta nećemo moći naše tijelo podložiti Duhu a samim tim nećemo se uspjeti roditi nanovo odozgor.

Raznorazni su oblici i forme pročišćenja naše duše i podlaganja tijela Duhu. Gospodin uvodi dušu ka pročišćenje u prostoru osjeta a kasnije i u prostoru duha kad se je već dokazala i iskazala spremnost da slijedi Boga svoga noseći svoj križ. Duše koje će najmanju bol i patnju prihvaćati  sa negodovanjem i mrmljanjem neće tijelo podlagati Duhu već će ostajati tjelesni i živjet će po tijelu ma što oni mislili o sebi i neće se moći roditi nanovo odozgor. Kako sam na svom duhovnom putu iskustveno doživio što to znači bol i patnja, svoj doživljaj svega toga opisao sam u knjizi „Križ od suza“.

“Tamna noć duha”

  Krajem 1999.g. osjetio sam kako me peku oči . Radio sam na senjskoj placi pa sam mislio da je to od bure i hladnog zraka. Poslije Božića a pogotovo par dana poslije Nove godine jedno poslijepodne su me oči počele intenzivno boljeti . Bol se pojačavala  oči su pocrvenjele, zakrvarile se i vid se počeo gasiti. Bol je postajala neizdrživa u srcu mi je gorio oganj i osjećao sam kako mi cijelo tijelo gori . Ležao sam i šuteći to podnosio. Bol u očima je bila tako intenzivna da sam u pojedinim trenutcima mislio kako gubim svijest. Osjećaj je bio kao da mi je u oči sasuto grumenje ne pijeska nego soli. Ako zatvorim oči neizdrživa bol ako otvorim boli isto ako ne i više.  Nije postojala točka  u kojoj bi bol bila manja. Ta bol je bila reska dubinska. Vid se toliko smanjio da sam jedva razaznavao svoje ruke. I to je trajalo a ono što je konstanta koja je to sve pratila bila je bol koja je imala svoje amplitude od toga da se jako teško podnosi do boli koja je na samoj granici izdržljivosti. O tome tada nisam znao ništa ali je očito da Gospodin daje onoliko koliko to duša i tijelo mogu nositi. U trenutcima kada je bol bila nešto podnošljivija pojeo bih nešto i odmah sklupčavši se vratio se u svoju nutrinu i tu ostao sam, tako sam bar tada mislio. Ali sad dok ovo pišem Gospodin mi u svojoj ljubavi dok prolijevam suze daje spoznaju da je sve vrijeme bio sa mnom i zajedno sa mnom trpio i uvijek je sa nama kad patimo i kad patnju prihvatimo iskreno i sa srcem. Kad zagrlimo križ poput našega Spasitelja daje nam snage da ga nosimo. Postajem svjestan da je pred Herodom  molio i izmolio milost za sve nas. Sve nas je vidio i nosio u svom Srcu. Ova naša tijela , naše glinene posude su ograničena kao i naš razum da spoznamo ono što nam je nespoznatljivo a ljubavi samoj ništa nije skriveno. Naš spasitelj je sama ljubav. U tim trenutcima je znao sve o tome što će biti. Gospodinu ništa nije moglo biti skriveno. Kralju Milosrđa patnje i ljubavi klanjam ti se ljubim te i slavim. Doktoru nisam išao to je bila moja odluka a da i jesam mislim da bi dijagnoza bila da su svi vlakovi prošli i da se tu što se vida tiče malo što može popraviti. Oči su bile sve u krvi i tu je zbog teškog upalnog procesa sigurno došlo do oštećenja očnog tkiva. Ono čega se jako dobro sjećam je to da sam sve to podnosio sa strpljivošću. Nisam se jadao ni  postavljao pitanja zašto mi se sve to dešava. Molio sam se Isusu da mi pomogne ali sam ipak bio spreman prihvatiti volju Božju pa kako god da se sve ovo završilo. Nisam puno racionalizirao već sam prihvatio bol , prihvatio patnju i nastojao to u tišini svoga srca nositi i podnositi. Ustvari malo čega sam ja tada bio svjestan. To što sam prihvatio patnju nije bio racionalni odgovor na situaciju u kojoj sam se našao ne sigurno ne. To je došlo iz samog središta moga bića. Razum se samo složio s tim nutarnjim nadahnućem a volja prihvatila u vjeri i nadi da će to dragi Bog izvesti na dobro. Trajalo je to cijeli prvi mjesec da bi u drugom mjesecu ipak počelo jenjavati. Dnevno svijetlo mi je smetalo i bol bi se pojačavala još više kad bih pogledao kroz prozor i još više me je zasljepljivalo. Kad se Božje svijetlo spusti na dušu na poseban način u formi tamne noći duha kako je to nazvao Sv. Ivan od križa, mi to svijetlo ne vidimo ali ono što doživljavamo je strašna bol. Bol koja može biti tako snažna i dubinska da se svijest muti i gasi. Kad nam Gospodin ne bi dao snage i ojačao dušu i tijelo ne bi se to moglo izdržati. Gospodin nas privlači k sebi a Duša uslijed soje prljavosti i mlakosti pročišćava u boli. Bol je neizbježna zbog toga što duša nije još uvijek dovoljno čista da bi se našla u zagrljaju svoga zaručnika .Kod onih  koji imaju tu milost da proživljavaju muku Kristovu ta bol je suotkupiteljska . Oni koji se nađu u tamnoj noći duha neka se mole dragom Bogu da im da milost da to strpljivo podnose. To je jedino što je na nama da učinimo a ostalo će dragi Bog učiniti u našoj duši. To je bol križa koja nas mijenja, odvaja nas od našeg egoizma i sebičnosti. Poniremo u dubine duha gdje nas Gospodin čeka raširenih ruku da nas privuče ljubavnom zagrljaju sjedinjenja. U samom središtu našeg bića je Duh gdje prebiva sam Bog. Gasimo se osjetnoj razini koja je izvanjska površna i koja nije sredstvo po kojem bi došlo do sjedinjenja između duše i njezina Gospodina“.

Svakoga od nas Gospodin vodi na jedinstven i orginalan način i ovo je moje svjedoćanstvo kod nekog drugog će to biti u sasvim drugom obliku ali ono što je zajedničko i što je potrebno svima nama je strpljivo prihvatiti bol i patnju slobodnom voljom a sve drugo će učiniti Gospodin. Želim istaknuti da sam u to vrijeme bio potpuno teološki nepismen i da ništa nisam shvaćao niti razumio o tome što mi se dešava ali me je vodilo svijetlo vjere koje je iznad našeg racionalnog shvaćanja jer razum nije sredstvo kojim ćemo podlagati tijelo duhu jer je razum osjetna razina ma kako racionalisti uzvišeno mislili o svome racionalizmu. Razum je tu smetnja i on tu nema što da traži jer je to prostor čistoga Duha i tu počiva Božanska mudrost koja nam se daruje na pasivan način, kada se Gospodinu svidi, koja daleko nadilazi naš ljudski razum kojim smo uzvjerovali i zato nam je dat a potom nas vodi svijetlo vjere koje je sastavni dio Božanske mudrosti koja sve proniče i nije joj ništa skriveno.

Tek poslije popriličnog  pročišćenja naše duše možemo se roditi nanovo odozgor. Kako je to izgledalo u mojemu životu isto tako opisao sam u knjizi „Križ od suza“

Tijekom  2001.g. uočio sam jedan čudan fenomen. Ako bih na kratko pogledao put Sunca i potom zatvorio oči počele su mi se prelijevati raznorazne boje jedna u drugu i bilo ih je cijeli spektar od žute pa do plave. Ako bih pogled usmjerio prema zidu kuće to prelijevanje boja bi se nastavilo na toj površini isto tako. Nisam tome pridavao veliki značaj  samo sam rekao da će velika milost spustiti na našu planetu. Sad mi je jasno kako nas Gospodin vodi od izvanjskog , osjetnog u ovom slučaju čisto perceptivnoga ka nutarnjem ka Duhu.

 

     POGLEDAJTE  U  SUNCE  PA   ĆETE  VIDJETI  KOLIKO  VAM  JE  ČISTA  DUŠA

 

Raspoloživost za molitvu je nekako rasla iako je to bila samo meditativna molitva Srcu Isusovu .Na listi prioriteta molitva je zauzimala sve značajnije mjesto. Početkom veljače 1992.g. znam da je bila nedjelja meditirajući sjetih se fenomena  koji sam doživljavao gledajući u Sunce i shvatih da je to milost pitajući zašto se to meni događa zašto? I javi mi se misao : Pogledajte u Sunce pa ćete vidjeti koliko vam je čista Duša „ . I u tom trenutku sve se otvorilo. Imao sam osjećaj da mi se čelo pretvorilo u ogroman tunel kroz koji je puhao neizrecivo snažan vjetar hučeći huuuuu. Shvatih da se ne mogu mrdnuti da sam kao prikovan. Moju svijest ,srce, nutrinu preplavi neizreciva ljubav. Ljubav koja nadilazi sva moja dotadašnja iskustva. Nezamisliva ljepota i nježnost koja u sebi nosi puninu darivanja i spremnost  izgaranja za druge.I dođe mi u svijest osoba sa senjske place koja me je otvoreno mrzila i tražila sukob sa mnom. Znam da bi najradije da me nema. I zavapih Isusu iz same dubine svoga bića da mu se smiluje i da mu oprosti. Rekoh Gospodinu da sam spreman tisuću puta dati svoj život samo da se taj čovjek  spasi. To je bio vapaj Bogu cijelog moga bića bezrezervno. Suze su lijevale niz moje obraze.U tom predožbenom tunelu pojavljivali su se blijesci zlatne svjetlosti. Teško je ovakav doživljaj ljubavi opisati jer ništa slično nisam u svom životu doživio tako da se to ne da usporediti niti sa jednim dotadašnjim iskustvom .To je riječju neizreciva ljepota. To je ljepota sama pred kojom se gasi svaki oblik sebičnosti i egoizma. U tom stanju svijesti se ogleda punina davanja, punina otrgnuća od sebe samoga. Javila mi se živa čežnja postati jedno s tom ljubavi utopiti se u moru te ljepote. Koliko god bila jaka želja samozaborava, ugasnuća sebe i sebi naša svijest ne gasi se mi smo osoba sa svojim imenom pred veličanstvenom ljepotom koja se saginje k nama jer nas ljubi. Za samo jednu kap čiste ljubavi u našim srcima od krvi i mesa , Gospodin je speman darovati se u punini. Kako kaže Andrić : „ Sreća je u malim stvarima samo nam te male stvarima obično nedostaju.” Tako i nama ta kaplja čiste ljubavi u srcima našim obično nedostaje da uronimo u more Isusove ljubavi. Sv. Terezija Avilska bi rekla ovo da bi se razumjelo treba doživjeti. Sve ovo što doživljavamo tu na zemlji, sve vremenito , sve što nas okružuje je isprazno i jadno pa i naša ljubav kojom ljubimo svoje najmilije je tako slaba i mlaka pred savršenstvom ljubavi Kristove. To je trajalo desetak možda petnaestak minuta .Tresao sam se jecajući i prolijevajući suze i nisam mogao shvatiti skoro ništa. Jasno mi je bilo samo to da je to ljubav na djelu kakvu nisam mogao nikada ni zamisliti i da je to velika milost. Ono što me je jako čudilo i nikako nisam mogao da shvatim čime sam ja to zaslužio. Sad mi je jasno da se radilo o sjedinjenju s Isusom u ljubavi i da je to ustvari bila Ljubav Križa, Ljubav Svetog Trojstva, kojom smo svi otkupljeni, mukom Kristovom i Ljubavlju koja ju je pratila , nadišla i savladala silu mraka , pomirila Boga i čovjeka, otvorila nam svima put u Očev Dom i darovala nam svima život vječni. Nemoguće je riječima opisati tu Ljubav, koja nadilazi naš razum i našu sposobnost da je prikažemo. To je nadnaravna ljubav jer mi svojom voljom ne možemo tako voljeti. Daje nam se na pasivan način kao milost. Sjedinjenje s Ljubljenim se dešava tada kada to On sam želi“

Opet ponavljam da je u mome slučaju to izgledalo na ovaj način i svjestan sam da je to bila velika milost ali kod svakog će to biti onako kako to želi Gospodin i kako i koliko duša bude otvorena i spremna za susret sa svojim Gospodinom. Poslije rođenja u Duhu Svetome ništa u mome životu više nije bilo isto, sve se promjenilo i jedino za čim sam čeznuo je bio susret sa mojim Bogom. Kad sam u molitvi željno isčekivao novi susret sa Isusom u ljubavi doživio sam bol i patnju. Tri dana sam ležao trpeći bol kao da sam izbičevan, boljela me je svaka kost i cijelo tijelo je prožimala bol . Želio bih naglasiti da rođenje odozgor ne znači lepršavi lagodni životni put već križ patnju i bol jer se suobličavamo sa našim Spasiteljem a gdje smo mu sličniji kako bi to rekla Sv. Terezija Avilska nego u muci patnji i boli i preziru drugih. Ako smo jedno sa našim Bogom u ljubavi to je neizostavno da ćemo biti jedno u boli i patnji. Ali poslije susreta sa Ljubljenim jaram je sladak i breme je lako. Sv. Faustina je imala viđenje u kojem je vidjela tri grupe duša. Prva grupa duša je bila razapeta poput našeg Spasitelja i visila je na križu , druga grupa duša nije bila razapeta ali je svaka duša čvrsto držala svoj  križ u rukama, treću grupu su sačinjavale duše koje su vukle za sobom križ i mrmljale. Gospodin joj je rekao da duše koje su mu slične u patnji biti će mu slične i u proslavi. Dao nam Bog tu milost da se nanovo rodimo odozgor i da naše duše budu jedno u boli i patnji sa Gospodinom kako bi bili jedno i u proslavi.

Živimo posljednja vremena Kraljica mira nas punih trideset godina priprema za sve ono što se ima desiti i neptestano poziva na molitvu i post. Jedino u jedinstvu sa Isusom Kristom moći ćemo se spasiti i bez jedinstva sa našim Spasiteljem spasa nam ne bi bilo. Posvetimo naše živote Bezgrešnom Srcu Marijinu da nas i sve one za koje molimo vodi svome Sinu i zagovara pred Gospopdinom da se svi rodimo u Sili Duha Svetoga nanovo odozgor i to je duhovno rođenje jer Gospodin je jasno rekao Nikodemu što je od tijela tijelo je, što je od Duha rođemo duh je. Podlažimo naša tijela Duhu, živimo po Duhu a ne po tijelu, kako bi se nanovo rodili u Duhu Svetome i živjeli svi zajedno vječnu radost Kraljevstva Božjega.